Upravo pročitah knjigu „Francusko zaveštanje“, koja me je u ovim tmurnim hladnim danima ispunila toplinom i obojila mi pospana kišna i vetrovita popodneva.
Čini mi se da je sa knjigama situacija slična kao sa ljubavima – kad nema – ništa nema, a kad te krene… Ne možeš da isplivaš 🙂
Ovih dana sam se dokopala neke četiri knjge koje sam duže vreme tražila i bilo mi je malo teško da uskladim čitanje, jer imala sam kraći rok kada moram da ih vratim. To malo ograničava uživanje u čitanju, jer kada moraš da se ubrzavaš čitajući, nije baš pravi doživljaj. Posebno jer su ovo knjige u kojima se uživa. Rečenice koje se ponovo čitaju više puta, čija zvučnost u ušima svaki put dobija novu dimenziju, slike se šire i razlivaju…
Ako vas zanima, knjgu je pisao Andrej Makin, a radi se o ruskom dečaku koji raste uz žive priče svoje bake Šarlote, uživljavajući se u njena sećanja na Francusku. Odrastajući, biramo ljude koji će nas usmeravati, ljude čiji će senzbilitet odgovarati našoj duši, koji će nam dati materijal za snove o životu i predstave o nama samima.
U početku knjga mi je delovala malo konfuzno, jer nisam mogla da se naviknem na segmente sećanja stare francuskinje, isprepletane sa vremenom koje dečak pamti. Međutim, čim sam osetila miris ruskog čaja, zlaćane boje ruske stepe, zvuke prolećne kiše, vetar koji okreće stranice Bodlerovih knjiga na seoskoj terasi, jato selica na oblačnom nebu, pijane komšije i babuške na klupici… Srce mi se otopilo 🙂
Pročitajte.
A ja… još sam u fazi čitanja ostalih knjiga, možda sam pomalo „izgubljena u prevodu“. Još mi melodija francuskih reči odzvanja u glavi i zasenjuje ostale doživljaje.
hvala na preporuci.. dobrih knjiga nikad dosta… 🙂
Eto, meni preporučili, pa ja širim dalje 🙂
ko ne čita ili retko čita, poželeće da čita dobre knjige, kad pročita ovaj tvoj post, malabreskvo,
dobra knjiga može da te ponese kao dobra muzika
Hvala Saveta, drago mi je da si tu. Pozdrav.
Lepo je što se družiš sa knjigama; ovi današnji klinci (čast izuzecima) mislim da uglavnom i ne znaju kako knjiga izgleda!
Dedo, ko će da lista sad kad postoji fejsbuk 🙂 Svako vreme ima svoje boje 🙂
Samo ti čitaj! Biblioteke su pune knjiga 🙂
Stevo, jesu pune, al baš nemaju sve što tražiš. Menjala sam biblioteke, sad sam se skrasila u jednoj većoj, ali retko kad nadjem nešto što tražim
Druženje sa knjigama je najčešće veoma lepo, ali zna i da nas odvuče u njihov svet pa se u momentu trežnjenja teško mirimo sa svakidašnjicom.
Da, tu je zamka u koju često upadnem 🙂 Mada nekad i prija 🙂
E da sam ja imao ljubavi koliko sam knjiga pročitao bio bih najveći ljubavnik 😉
Exxx, kad te hoće – onda blago tebi 🙂
Breskvice,knjige su moja velika ljubav…kad me ponesu cesto me jutro iznenadi u citanju…
Mila, drago mi je da smo srodne duše 🙂
Blago tebi, ja nisam u fazi čitanja, na žalost! Ali, kada počnem, ne znam da stanem! Hvala ti na preporuci! 🙂
Dudo, treba samo da pronađeš pravu knjigu.
Evo jos jedne preporuke: „Neko poseban“- Sila O’Flanagan
Hvala na preporuci Electra, nisam čitala.
Ja kao i Duda, imam neke svoje faze, a ova sadašnja definitivno nije faza čitanja. Jedno vreme sam kupovao knjige, jer su recimo oko 250 dinara, ne moram da žurim a posle mene ih pročitaju žena i kćerke… ali sad je došlo vreme za baštu, živinu, business itd…
Inače tema knjige je vrlo interesantna, da ne kažem intrigantna… pa ako naletim, hvala na preporuci 🙂
Alex, kupujem ja kao luda, ali uvek ima „nečeg čega nema“ kada su knjige u pitanju. A ja više nemam ni mesta na policama, moraću nešto da smislim…