Nekad se umoriš od borbe sa Vetrenjačama… Ko je još uspeo da pobedi vetar?
U startu mu dajemo preveliki značaj.
Na tren mi dođe da skočim u vodu, potopim sve i zaboravim.
Onda ponovo zatvorim oči, stisnem zube i ćutim.
Kao da uopšte ne boli…
Oči se naviknu na prašinu.
Neka duva.
Ae,dobro ti ovo 🙂
Piano, drago mi je da svratiš 🙂 POzdrav.
To što ne kuckam ne znači da nisam tu…
🙂 Drago mi je da si tu
slazem se sa komentarom iznad 🙂
Hvala Marko-Buki
Takav je život, vetrovit
Exxx, takav je život nas boema 🙂 😉
… 🙂 … 🙂 … 🙂 Neki to rade drugojačije: Sklone se u zavetrinu 😉
Eh, Stevo, ja sam ti od onih što jurcaju na vetrenjače 🙂
Kao da si mi iz duše progovorila 😦 . A valjda grešimo što pokušavamo vetar da pobedimo, umesto da naučimo kako ga hvatati u jedra.
Baklavice, to treba znati 🙂
Baš tako… 😦
Crno/belo, bude tako nekih dana…
Kad duva vetar,mene obavezno uhvati glavobolja,resila sam da to promenim…pobedicu vetar…
Mila, samo napred 🙂
Breskvice,zakljucila sam,premisljajuci tako o raznim vetrovima,najbolji je vetar u ledja…
😉 Svakako Mila. Želim ti puno baš takvih 🙂
Hvala Lugar, divno je. Posebno onaj dvorac iz bajke 🙂
kad smo kod vetra… moja omiljena, sa sve filmom: )))
Bravarice, kod tebe je to vruć vetar 🙂 😉
sve je borba pa čak i sa vetrnjačama ima neki smisao…borba za ideale…
Beliočnjače, svima nam nekad dođe da odustanemo… da ne vredi… ali taj osećaj prođe…
vetrecanje zaboravljaju jednu prostu stvar….
da nije don kihota ovog sveta, one bi ostale samo vetrenjace i niko na njih ne bi obracao paznju…ovako ponekad postaju dzinovi…
Castellum Scriptor, baš tako 🙂 Ima neka tajna veza među vetrovima i ljudima 🙂 😉 Dobro mi došao na blog.
Svako od nas ima neku svoju vjetrenjaču!
Od stanja u kojem smo trenutno zavisi i naš doživljaj pojava oko nas, pa tako i vjetar može biti ugodan, lijep i da uživamo dok nam miluje lice, a isti taj vjetar za nekoga je dosadna pojava koja diže prašinu.
Breskvice kao i uvijek fantastična si!
Bjesibuka, nekad nas ti vetrovi stvarno zamore, pa se kao deca na njih ljutimo. Ovo sam se ja ljutila na moje vetrove… Da bi mi bilo lakše 🙂
Hvala ti, dobro mi došla.
Ja bih voleo da naučim da letim… 🙂
Sa vetrom u krilima 🙂
Kao Petar Pan 🙂
kad oci pocne da puni prasina, ti zavaraj vetar i okreni mu ledja.. 🙂
p.s. sjajno!!! 🙂
Eh, Šunjo, nekad je teško… srećom ja brzo skupim snagu i stisnem zube. Još mogu da se regenerišem 🙂 🙂 🙂
Divne misli i prekrasna umetnička slika.
Hvala Agro 🙂
Vetar bih volela samo u slučaju da sam ptica! 🙂
Dudo, ti kao žena- zmaj nemaš tih problema 🙂
sjajno napisano…
mene asocira vrtlog koji pravi vetar na krugove koje mi optrcavamo svakodnevno, sa prasinom u ocima, suzama koje ih isperu a onda stignu i one suze radosnice i smejemo se i placemo, zato iako stisnes oci, neka duva, jer znam da ces kad ih otvoris videti srecu….
Saro, postoje stvari u životu koje ne možeš pobediti, a ma koliko se trudio da ih prihvatiš, jednostavno me odustaješ. Ja sam od tih tvrdoglavih… a ovo je trenutak kad pomislim da više nema svrhe…
Vetar pobedim kaad mu se dam, nikako drugacije )))
Veco, dobra ti je taktika, treba razmisliti o tome 🙂
i ja bih da letim Breskvice
mislim da je to moguće :))
Dolli, naravno da je moguće. Rekao mi Petar Pan 🙂 😉