Boje za život…

18 феб
„Taj dan je, mirne duše, mogao biti utorak. Bio je sasvim bezvezan, bez šarma, bez stila, bez ikakvog identiteta…
Imao sam puno takvih dana u životu i pamtim ih samo po tome što sam ih zaboravio. Oni su kao slike u dečijim farbankama koje ožive tek kad se oko njih potrudiš, i ja sam, kao i svi, preskočio mnogo stranica tragajući za slikama koje ću lakše obojiti.
Ni to popodne, naznačeno tek tananim jesenjim linijama, nije mi odgovaralo. Bilo je potrebno puno pastelnih nijansi da bi ponuđeni kišoviti pejzaž počeo da liči na nešto, a odavno nisam pri šarenim bojama. Potrošio sam ih kao pravi naivac, nepromišljeno ih razmazujući po svojim davnim radovima…“
Đorđe Balašević „Tri posleratna druga“

Ne znam kako vam se čini, ali meni ovo vreme mnoooogo liči na proleće! Sunce stidljivo proviruje kroz moje prozore i rađa dugu u sanjivim očima. Više ne moram da preskačem dane, da mrljam boje na dlanovima.  Zimu ne volim zbog sivila i mnogo se mučim žudeći za bojama.  Ali, sunce ih donosi tako lako,  bude se u tišini kao šareni leptiri. Kao  čipkani snovi u meni trepere njihova krila.

Čime vi bojite ove zimske dane, da li ste pustili u sobu sunce?

45 реаговања to “Boje za život…”

  1. zelenavrata 18 фебруара, 2012 у 11:10 am #

    Zelenilom u glavi! 😀
    Evo sunca, polako..

  2. crnaperla 18 фебруара, 2012 у 12:47 pm #

    Breskvice, ne samo pozori od sobe, nego i prozori duse su mu sirom otvoreni 🙂
    Prvo nas umije belo,pa onda kad nas dohvate boje pod svoje …. 🙂

  3. Exxx 18 фебруара, 2012 у 5:35 pm #

  4. Stepski Galeb 18 фебруара, 2012 у 6:05 pm #

    Ja skoknem do tvog bloga, šareni se ko Van Gogova slika! 😆

    A sad ozbiljno: slaninom i rakijom… Hahahaha

  5. dudaelixir 18 фебруара, 2012 у 11:00 pm #

    Udje mi sunce samo, takav mi je položaj stana. Predivno je, sjajno i greje. Proleće samo što nije, oseća se već polako u vazduhu.
    No, ja nemam problem sa bojama. Čim zatvorim oči, boje su tu! 🙂

    • malabreskva 21 фебруара, 2012 у 8:01 pm #

      Dudice, blago tebi kad ti sunce samo dolazi. Meni se tek nazire, valjda će se odomaćiti 🙂

  6. Plava Baklava 19 фебруара, 2012 у 6:39 am #

    Umočim četkicu u paletu boja Duše 🙂 🙂 :-).

  7. ivan todorović 19 фебруара, 2012 у 2:59 pm #

    Znam, samo se kiloši vade na to, ali tih meseci je sreca negde zaturila moju adresu. Kad sam shvatio da Vevericu ni teoretski ne mogu izgubiti, pošto je nikada nisam ni imao, to me je pošteno izbacilo iz ritma, i ostao sam tako ocigledno sam, da davo naprosto nije mogao da odoli.
    I došao je po svoje…

    • malabreskva 21 фебруара, 2012 у 8:03 pm #

      Ivane, drago mi je da pamtiš „gradivo“. I dobro mi došao u goste, zadovoljstvo mi je da ovde imam „čitače“ Đoletovih knjiga 🙂

  8. stevo 19 фебруара, 2012 у 6:24 pm #

    Meni je ovo nekako nalik poodmaklom februaru 🙂 Sunce kad mi treba, uključim fen za kosu 😉 Breskvice draga, šaljem ti lepe, prohladne pozdrave, uz topli vazud iz fena!

    • malabreskva 21 фебруара, 2012 у 8:04 pm #

      Ha,ha, Stevo, blago tebi sa fenom, ja uključim peglu, al često je zaboravim isključiti 🙂 😉

  9. veshtichanstvena 20 фебруара, 2012 у 2:06 pm #

    Kada procitam ovako suncane reci kao u tvom tekstu, prolece je tu )))))

  10. Branko Baćović 22 фебруара, 2012 у 1:20 pm #

    Jednom sam za u knjigu moje mame napisao:
    Crnom bojom se ne može nacrtati žuto sunce.
    Najlepše boje su boje optimizma 😉

    • malabreskva 26 фебруара, 2012 у 12:02 pm #

      Slažem se Branko. Znači na mamu si talentovan 😉

      • Branko Baćović 26 фебруара, 2012 у 10:03 pm #

        Dada…

        samo se ona, u poslednje vreme, više orjentisala na psihologiju a ja na prozu 🙂

        • malabreskva 2 марта, 2012 у 9:14 pm #

          Branko, put nađe nas, važno je da se krećemo 🙂 Uživaš u tome što radiš i to se vidi 🙂 Pozz za mamu 🙂

  11. dollybel 22 фебруара, 2012 у 10:31 pm #

    oko mene sve je još bijelo
    snijeg se ne predaje lako, iako ga zubato sunce pomalo načinje.
    Ja uvijek biram boje radosti koje uvijek u nečemu pronađem. (dok ne upadnem u tunel :D)

    • malabreskva 26 фебруара, 2012 у 12:01 pm #

      He,he, Doli, tuneli nisu toliko strašni kada znaš da postoji izlaz 🙂

  12. milininsvet 24 фебруара, 2012 у 5:08 pm #


    Breskvice prolece se javlja u mojoj basti …

  13. shunjalica 26 фебруара, 2012 у 6:43 pm #

    kako cime?! pa, dlanovima njegovim… 🙂

  14. Charolija 27 фебруара, 2012 у 2:07 pm #

    Kad sam krečila, nacrtala sam veeeliko sunce na zidu dnevne sobe i nekako kao da me stvarno greje, pa tako preživljavam. 🙂

  15. tangolina 1 марта, 2012 у 9:36 pm #

    Prošetala sam danas gradom….vreme je prelepo i vazduh više nema miris zime. Osmeh je najlepša boja koju znam, a sebi sam ga danas navukla kupovinom knjige 🙂 Dopala bi ti se (psst novi Balašević) Osmeh mi je poput Ekvadora podelio glavu na dve polovine….i jedva čekam da krenem da ga čitam 🙂

  16. bravarica 7 марта, 2012 у 4:58 pm #

    najlepše je bojiti muzikom: )))

  17. Sanjar u prolazu 11 марта, 2012 у 1:14 am #

    zatekla si me s pitanjem, nisam imao vremena za bojenje, a prisećam se samo beline i trkačkih boja u trci sa vremenom na poslu…

    • malabreskva 17 марта, 2012 у 1:02 pm #

      Sanjalice, sigurna sam da ti znaš za prave dugine boje. Drago mi je da svratiš u moje opustelo dvorište 🙂 Pozdrav i uvek lepi snovi 🙂

  18. tangolina 21 марта, 2012 у 4:34 pm #

    Raport: Knjigu pročitala ;-)…a tebe izazvala- kod mene na blogu 🙂

  19. sarah 18 априла, 2012 у 3:23 pm #

    evo dok sam ja svratila i zima je prosla, hvala Bogu stiglo nam je prolece i sunce, trenutno ga nema ali znam da ce se pojaviti za tren…. poz

Оставите одговор на malabreskva Одустани од одговора