Danas sam na ulici videla prve visibabe. Između reči koleginice sa kojom sam projurila tom ulicom, uspela sam kraičkom oka da upijem tek delić njihove lepote. I to me je nekako raznežilo. Celoga dana sam kao neka mačka, samo bi da predem i umiljavam se. Kao da sam pobegla iz one strofe „napiši mi pesmu, mazila se …“
I dok večeras osluškujem daljine, fali mi neka uspavanka. Kao kroz lepet dalekih krila do mene dopiru meki šapati … Čini se da će baš ta ta melodija da mi zaljulja snove…
hej, evo nešto za useljenje u tvoj ružičasti kutak.. 🙂
Hvala ti Šunjo, baš pravi izbor za mene 🙂
PROČITAŠ ME ZNAM OD SLOVA DO SLOVA
Uuuuuuu ovo mnog romaticno za mene, bar za javnost 😀
Kako ljubucice u januaru? 😯
sve sam izgresila 👿
vidis kako n`umem da se snadjem sa ruzicatim 🙄
evo ga opet, idem ja 😆
🙂 Zelena, vidiš kako mi uspeva da te raznežim 🙂 Može nešto da procveta i na tvom zelenom blogu.
Kaži „Zelenoj“ da rastu i ispod mog prozora, al’ za razliku od tebe, Breskvice ne ‘vataju me melodije 🙂
Stevo, slikaj ih za mene !!!! Plizzzzz!
Procvetale malene i u mojoj basti, nezne note bas prijaju,Breskvice.
Mila, mogla bi da nam pokažeš neku sliku.
Uvijek mi je fino kad se osjetim kao djevojcica. 🙂 Ovdje nema visibaba, samo palme i kamelije. 😦
Rainbowice, kod tebe cveta i zeleni, pošalji malo sunca i nama 🙂