Jesen je…
Jesen je već…
I opet?
Kako sam to samo mogao propustiti? Gde li sam se zadesio one večeri kad je njena pozlaćena parada umarširala u našu varoš?
Eh, da…
Ni godišnja doba ne pomeraju me više kao nekad…
Proleće mi je uvek udaralo šamar, Leto se kao kupina kotrljalo obodom mojih usana, a Zima bi mi zazvonila u glavi kao grozd praporaca, trpajući pune šake dijamanata u moje misli, jednostavno, kao šake staklenih klikera u duboke džepove kaputa…
Ali Jesen me je najviše mazila…
Spuštala mi se na ramena nežno, kao tanani sveter obojen dimom spaljenog lišća, i učila me rečima kojima se priziva tišina, i koje se (ako ih pravilno zamisliš), rimuju sa rominjanjem kiše, i slade pod jezikom kao brašnjave mrvice pečenog kestena…
Da, nešto se dogodilo u onom posebnom kosmičkom satiću, ugrađenom u vlažni sivi pesak, negde na samom izvoru moje kičme…
Veliki zupčanik, koji bi ranije uvek škljocnuo kad kazaljka naiđe na april ili oktobar, zarubio se kao šljunak, i točkići su odjednom počeli da se vrte neočekivano lako…
Dovraga, poražavajuće lako…
Kao na glupom okruglom časovniku u holu železničke stanice koji melje rezignirano, kao dolap, nemajući pojma o tome da li je napolju upravo sumrak, susnežica, oktobar ili eventualno ponedeljak…
(DJORDJE BALAŠEVIĆ)
grrrr… ne volem jesen
s liscem pocela i kosa da mi opada
Nije strašno, zimska kapa lepo ti stoji 🙂
Ma nema zime, stiže jesen 😀
Nema još, ali… spremajmo se!
Neponovljivi Balašević i njegove reči milujuće…Divno
sve mi divno od sličice do poslednje reči 🙂
Uživala sam…skroz na skroz… 🙂
Drago mi je 🙂
Čudo je taj Balašević 😉
Nego šta!
Znaš šta mislim o Đoletu, pa da se ne ponavljam… ja ga zovem „naš Bob Dylan“… i žao mi je što ne stvara u nekoj drugoj zemlji i sve te svoje stihove, pesme i priče podeli sa drugim narodima… da se zna da i mi imamo pesnika – kantautora svetskog formata… ovako je samo još jedna žrtva naše sujete…
Ma polako, sve to dodje na svoje. Prave vrednosti uvek ostaju.
uh kakva sličica
a i jesen volim
Volim je ponekad, ponekad ne… kod mene ništa nije sigurno 🙂
Jesen ❤
Uživaj.
ha, ovaj put sam sve razumela….
bas lepo !
🙂
E, konačno da ubodem !!!
Jesen stize, Breskvice, evo petaka za Balasevica.
Uživaj Mila u jesenjim bojama
jesen stiže dunjo(breskvo) moja …
Ha,ha, fantastično!!! :* 😀
Stiže, na žalost, i bresaka je sve manje! 😦
Jedino što volEm oko jeseni su njene boje, meni omiljene!
I volim kada, konačno, počne sezona grejanja da znamo na čemu semo. Ovo sada je bljak. Ujutro i uveče zima, preko dana divno toplo. Uh, to zdravo ne volEm! 🙂
Ima breskvica Dudo, ja jutros kupila 🙂
I ja obožavam boje jeseni
Volim i ja jesen… „jer tek u jesen pokažu se boje krošanja, sve su iste u leto zeleno…“ – opeet Balašević. Ma, gde nalaziš svog to Balaševića???
Ha,ha, Balašević je svuda oko mene. Izgleda on mene nalazi 🙂
Oni koji nisu,neka pročitaju i ostatak knjige.
Kada porastem biću Balašević
Dobrodosao u moju kućicu u senci bresaka 🙂
bolje Vas našao…
🙂 🙂 Ono što tražiš moraš i da nađeš
Najbolji, kao i uvek! Uzivam u njegovim pesmama. Čak ponekad pevušim u njegovom stilu.
Slažem se Ivane, dobro mi svratio na blog. Pozdrav