Ruska ljubav

24 сеп

Volim da čitam biografije poznatih,  naročito pisaca. Oduševila su me pisma  Antona Čehova  i prvakinje  Hudožestvenog teatra Olge  Kniper, koja se mogu naći u arhivi „Novosti“.

Pisma oslikavaju njihovu  neobičnu ljubav, koja je  uprkos tadašnjim predrasudama da je sramotno oženiti se glumicom, krunisana brakom. Čehov i Olga dopisivali su se  pet godina i za to vreme razmenili više od 800 pisama. Iako napisana pre više od jednog veka, pisma i danas bude emocije.

Navešću samo delić  prepiske, tek da osetite kakav je Čehov bio čovek.

„Ja sam odvojen od tla, ne živim punim životom, ne pijem, mada volim da gucnem, volim galamu, a ne čujem je, rečju, ja se sad osećam kao presađeno drvo koje se koleba: da li da se prihvati ili da počne da se suši?“

(bio je veren, a kasnije je raskinuo veridbu zbog Olge )

„Rekao sam svojoj verenici da nameravate da dođete u Jaltu kako biste je malo varali. Ona je na to zapretila da me, kada “ta pokvarena žena” dođe u Jaltu, neće ispuštati iz svog zagrljaja. Ja sam primetio da je tako dug zagrljaj po ovoj vrućini nehigijenski, ona se uvredila i zamislila, kao da želi da otkrije u kakvoj sam sredini usvojio taj način izražavanja, a zatim je izjavila da je pozorište veliko zlo i da moja namera da više ne pišem drame zaslužuje svaku pohvalu i zamolila me je da je poljubim. Na to sam ja odgovorio da meni, kao akademiku, ne priliči da se često ljubim. Ona se rasplakala i ja sam otišao.“

(sam je održavao vrt )

„OD sedamdeset ruža koje sam jesenas posadio u vrtu, nisu se primile samo tri. Ljiljani, perunike, tulipani, tuberoze, zumbuli – sve to prosto šiklja iz zemlje. Vrba je već ozelenela; oko one klupe u uglu odavno je izrasla bujna trava. Cveta badem, po čitavom vrtu postavio sam klupe, ne paradne sa gvozdenim nogama, već drvene, koje ću obojiti zelenom bojom. Preko potočića sam sagradio tri mostića. Sadim palme. Sve u svemu, novina ima tako mnogo da nećete prepoznati ni kuću, ni vrt, ni ulicu. Samo se domaćin nije izmenio, to je onaj isti sumorni i predani obožavalac talenata koji živi kod Nikitskih vrata. Od jesenas nisam slušao ni muziku, ni pevanje, nisam vido nijednu interesantnu ženu, pa kako onda čovek da ne bude sumoran?“

Chekhov_1898_by_Osip_Braz

23 реаговања to “Ruska ljubav”

  1. stevo 24 септембра, 2009 у 7:34 am #

    Svetska književnost bez Rusa bila bi siromašna.

    • malabreskva 24 септембра, 2009 у 7:18 pm #

      Najviše volim Ruse 🙂

      • stevo 25 септембра, 2009 у 12:01 am #

        A znaš li da je nas i Kineza milijarda i trista miljuna!
        Parafraza na onih trista miliona (nas i Rusa) 😀

  2. SanjaKokica 24 септембра, 2009 у 1:29 pm #

    Nikada se, iskreno, ne bih setila čitati autobiografije, to mi je ostalo valjda od one obavezne lektire kao nešto dosadno…Ali, kada neko umesto mene odabere zanimljive delove, onda je prava uživancija 🙂

  3. veshtichanstvena 24 септембра, 2009 у 1:45 pm #

    Imam knjigu pisama koja su pisali zanimljivi ljudi još zanimljivijim ženama))).To sam dobila,u nekom drugom životu,i ne sećam se više od koga.
    Zove se:“Tebi,ljubavi moja“,i pisma su divna…
    Sve što ima veze sa ljubavlju ,meni je divno)))).
    😆

    • malabreskva 24 септембра, 2009 у 7:16 pm #

      Nisam čula za tu knjigu, mora da je interesantna. I ko je najbolje pisao ?

  4. veshtichanstvena 24 септембра, 2009 у 9:14 pm #

    Eloiza Abelar,Pjeru Abelaru,i on njoj….Ne znam da li znaš njihovu priču…i jeziva i dirljiva,tragična i divna…Oni su ono što tražim u ljubavi…
    To ne može da se opiše,a ako želiš,prepričaću ti mail-om da ne pišem ovde..

  5. dudaelixir 24 септембра, 2009 у 9:40 pm #

    Divno, dirljivo, tako romantično i prirodno, bez uvijanja! I ja volim da čitam o poznatim ličnostima. Mene je recimo, strašno potresla sudbina carske porodice Romanov i gde god nesto izadje o tome ja čitam! To me uvek žecne!
    A ti si Veco, mogla malo da napišes ukratko o sudbini para Abaler! 🙂

  6. Charolija 24 септембра, 2009 у 11:23 pm #

    Jako lepa priča o ljubavi. Volela bih da pročitam tu knjigu koju pominje Veca. 🙂

  7. dollybel 25 септембра, 2009 у 4:43 am #

    potraži knjigu „Ljubavi moja“, Slavko Ivanović.
    ovu: http://www.serbica.com/index.aspx?id=ww&BID=4109

    da se raspilaviš, odmah:)

    • malabreskva 25 септембра, 2009 у 7:41 am #

      Mislim da neko ima tu knjigu, videla sam je negde, moram se raspitati. Hvala 🙂

      • dollybel 25 септембра, 2009 у 12:43 pm #

        Knjigu sam dobila na poklon i volim da je prelistam, raspitaj se, ima je svuda.

  8. veshtichanstvena 25 септембра, 2009 у 7:07 am #

    Jeste Dollybel, to je knjiga koju imam.Divna je)))
    A Eloiza i Pjer…uh On je bio njen profesor,ona mladja od njega poprilično(e to jedino ne tražim,hihihi)…Njen stric ,njen staratelj, želeo je za nju najbolje obrazovanje jer je bila devojka ispred svog vremena ,inteligencijom i sposobnostima.
    Zaljubili su se,krili svoju ogromnu ljubav,medjutim kao i svi bejahu uhvaćeni,ona je čak ostala trudna,radja sina,i na velike molbe njen staratelj pristaje da da dozvolu da se venčaju.Posle venčanja,potplatio je neke ljude da Pjera uhvate i liše muškosti,strpaju ga u samostan i on postaje kaludjer.Eloiza u svojoj silnoj ljubavi pratila ga je i takodje se povukla u samostan,ali su ih i tad udaljili i prostorno jedno od drugog.Pisali su pisma jedno drugom do smrti,voleli se kao prvog dana,uzalud pokušavajući da tu ljubav u sebi očiste i zamene je ljubavlju prema Bogu.Pročitajte,ako vas zanima….U knjizi ima još mnogo lepih pisama i priča o ljubavi…
    PS: U Parizu postoji spomenik podignut u slavu njihove ljubavi i posećuju ga ljudi iz celog sveta…

    • malabreskva 25 септембра, 2009 у 7:42 am #

      Tužno. Ja volim hepi endove, ovo bi me ubedačilo 😦

    • dollybel 25 септембра, 2009 у 12:44 pm #

      da, dobra je.
      Dobila sam je na poklon i rado je prelistam.

  9. Reminder 25 септембра, 2009 у 1:19 pm #

    Bio bi Čehov dobar Bloger 😉

  10. dudaelixir 25 септембра, 2009 у 4:43 pm #

    Jao, kako je sudbina bila strašna za Eloizu i Pjera. Jadni, jadni, jadni! Pa zašto to? Ne mogu ja da čitam takve stvari, jer bih ridala kao mazgetina, jeb*m im sve po spisku! Kako ljudima može da smeta ljubav, ne mogu da shvatim? Užas!
    E, vidim, moraću ja vama da ispričam moju ljubavnu priču! Pa, nista vam ljubavno nisam pisala! Samo činjenice i to je to! Baš sam „ladna“ ko špricer, a nism, majke mi! Toliko me stvari pogadja, jedino mi teško pada da pričam o svojoj ljubavi, tj. bivšem mužu, jer to mi je, očigledno bila i najveća ljubav! 🙂

    • malabreskva 25 септембра, 2009 у 4:53 pm #

      Dudo, krajnje je vreme da i ti napišeš nešto o ljubavi. Jedva čekam.

Оставите одговор на dudaelixir Одустани од одговора