Život je oduvek nemirno more. Nekad nas zapljusnu loši dani i kao tromu olupinu preplave brige i strahovi. Trudim se da u takvim trenucima i dalje držim visoko uzdignuto jedro. Jer vetrovi su ćudljive ptice. I dolepršaju kad im se najmanje nadaš…
Verujem u dobre vetrove, čak i posle najgorih oluja. Oni znaju da rasteraju oblake i donesu mirise leta. Ispune horizont galebovima i dušu ogrnu osećajem sigurnosti. Kao posle najdražeg zagrljaja… Leprša moja šarena haljina na pučini ovih dana… Čekajući bolje dane, razbija monotoniju sivih oblaka.

komentari